Otpadne vode različitog podrijetla je potrebno podvrgnuti procesu obrade kako bi se mogle ponovo upotrijebiti. Zbog sve strožih kriterija zakonske regulative, sve je manji izbor među tehnologijama pročišćavanja otpadnih voda čijom primjenom je moguće pročistiti otpadnu vodu do željene kakvoće. Jedna od učinkovitih metoda pročišćavanja otpadnih voda kojom je moguće postići visoku kakvoću efluenta koji se ispušta u okoliš je pročišćavanje otpadne vode membranskim bioreaktorom (MBR) koji predstavlja kombinaciju klasične biološke obrade otpadnih voda i suvremenih membranskih procesa. Membranska tehnologija u obradi otpadnih voda ima veliku prednost pred klasičnom tehnologijom, a razvojem i usavršavanjem membranskih modula te primjenom uronjivih membrana s vakuum filtracijom, značajno je smanjena potrošnja energije što je rezultiralo konkurentnošću ovog procesa i povećanoj zastupljenosti tehnologije membranskih bioreaktora u praksi obrade otpadnih voda. Kao svaka tehnologija, tako i primjena membranskih bioreaktora u procesima obrade otpadnih voda, ima svoje nedostatke, a najveći problem predstavlja začepljivanje membranskih pora što je moguće izbjeći intenzivnom aeracijom. Membranski bioreaktori su neznatno podložni utjecaju vanjskih vremenskih uvjeta, ne zahtijevaju stalni nadzor, lako se održavaju, a kakvoća izlazne pročišćene vode je visoka u usporedbi s kakvoćom izlazne vode pročišćene konvencionalnim metodama. Iz navedenog moguće je zaključiti da budućnost pročišćavanja otpadnih voda pripada membranskim bioreaktorima.