Aflatoksini predstavljaju veliku opasnost za ljudsko zdravlje budući da izazivaju mutacije DNA i oslabljuju imunološki odgovor. U organizam se unose putem hrane životinjskog (mlijeko i mliječni proizvodi) i biljnog podrijetla te udisanjem kontaminiranog zraka. Postoje 4 vrste aflatoksina (B-1, B-2, G-1,G-2), najopasniji je B-1 koji se u jetri metabolizira u kancerogeni M-1. Spojevi aflatoksina su termostabilni te se ne uklanjaju pasterizacijom. Zbog navedenih svojstava potrebne su redovite kontrole kojima se sprječava onečišćenje sirovina i hrane. Teški metali su oni s gustoćom većom od 5 g/cm3. Dio su mineralnih sastojaka u mlijeku potrebnih za normalno odvijanje funkcija organizma, prisutni u tragovima. U tu skupinu ubrajaju se olovo, živa, kadmij i arsen. Zajednička im je karakteristika da se nagomilavaju u tkivima (osobito u jetri i bubrezima). Za njihovo uklanjanje primjenjuju se kelati ili prirodna sredstva poput zeolita, klorofila ili zelene gline. Željezo, bakar i cink prirodno se nalaze u mlijeku, ali njihova povećana koncentracija negativno utječe na stabilnost i kvalitetu mlijeka i mliječnih proizvoda. Također su donesene zakonske odredbe kojima se vrši kontrola i nadzor kako bi se opasnost od aflatoksina i teških metala svela na minimum. Ovaj rad opisuje zašto, kako i na koji način teški metali i aflatoksini dospijevaju u mlijeko i mliječne proizvode. Kako djeluju na organizam, na koji način se zaštititi od njihova djelovanja, te pomoću kojih metoda se oni mogu analizirati te kako i na koji način ih ukloniti iz mlijeka i mliječnih proizvoda kako bi oni bili sigurni za upotrebu.