Podzemne vode glavni su izvor vode za piće za populaciju istočne Hrvatske, a nedavno objavljeni rezultati istraživanja potvrdili su prisutnost anorganskih spojeva arsena u većini vodonosnika istočne Hrvatske u koncentracijama iznad 10 μg L-1. U radu ispitana je mogućnost adsorpcije arsenovih aniona iz modelnih otopina i aerirane podzemne vode na različite adsorpcijske materijale: biosorbense – natrijeva alginata i karboksimetil celuloze, zeolite –klinoptilolita iz dva ležišta - Vranjska Banja i Donje Jesenje, te na dvije vrste aktivnog ugljena - Hydraffyn 30N i Silcarbon K 835. Svi navedeni adsorpcijski materijali su prije ispitivanja funkcionalizirani zasićenjem površine Fe(III) ionima, a potom je ispitan utjecaj glavnih čimbenika učinkovitosti adsorpcije : početne koncentracije arsena, vremena adsorpcije, pH-vrijednosti i temperature na adsorpcijske kapacitete navedenih materijala. Mjerenjem masene koncentracije prije i nakon primjene navedenih sorpcijskih materijala, određen je učinak pojedinog adsorbensa pri uklanjanju arsena iz navedenih otopina, a dobiveni podaci su obrađeni matematičkim modelima Freundlichove i Langmuirove adsorpcijske izoterme. Utjecaj temperature na učinak adsorpcije arsena ispitan je promjenom temperature medija u rasponu od 25 °C do 45 °C. Rezultati istraživanja su pokazali da je adsorpcijski kapacitet ispitanih adsorbensa u obrnuto proporcionalnoj ovisnosti sa koncentracijom arsena u otopini, dok je pozitivan učinak na adsorpcijski kapacitet imalo sniženje pH-vrijednosti. Povećanje temperature otopina negativno se odrazilo na učinak adsorpcije na biopolimere, a pozitivno na adsorpciju arsena na zeolitne adsorbense i aktivne ugljene.